Poslanik - primjer dobrog komšije

Konfliktne situacije se rijetko dešavaju između međusobno udaljenih ljudi, jer su konflikti i incidenti rezultat češćih kontakata i društvenih razmirica. Ti se ne razilaziš sa čovjekom koga ne poznaješ. Do nesuglasica obično dolazi između tebe i tvog prijatelja ili tebi nekog bliskog.

Stoga je Poslanik preporučivao pažnju prema susjedu, čak insistirao na njoj. To je činio zbog toga što susjede veže sudbina zajedničkog življenja koje pretpostavlja mogućnost izbijanja konflikta i sukoba, tako da jači tiranizira slabijeg ili se među njima pokida ono što je Allah naredio da ostane neraskidivo.

Muhammed, a.s, ovdje veoma oštorumno usredsređuje pažnju na prava koja proističu iz susjedskih odnosa: “Džibirl me upućivao na susjeda pa sam mislio da će ga odrediti za nasljednika…”

“Tako mi Allaha ne vjeruje, tako mi Allaha ne vjeruje, tako mi Allaha ne vjeruje…' 'Ko Božiji Poslaniče?' – rečeno je. 'Onaj od čije nepravde nije siguran njegov susjed.' – odgovorio je.”

Ovo je ono što želi taj milostivi čovjek Muhammed, a.s. A to je da se ne plaši slab susjed svog moćnog susjeda. Dakle, on sigurno odbacuje vjerovanje svakog čovjeka kojeg se plaši njegov susjed i od čijeg zla nije siguran. Silne li oštroumnosti ovog Poslanika, sline li njegove nježne milosti.

On razumije potrebe ljudi upućenih na življenje u neposrednoj blizini za sigurnošću i mirnim životom. Jer susjed zna tajne svog susjeda i u stanju je da mu nanese štetu. Ovdje istupa Muhammed, a.s., izdajući povelju prava življenja u susjedstvu, povelju koju niko ne može osporavati. A ako to i učini onda je, ako je vjernik u pitanju, sa sebe skinuo ogrlicu imana: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne šteti interesima svog susjeda.”

"Najbolji prijatelj kod Allaha je onaj ko je najbolji svom prijatelju, a najbolji susjed kod Allaha je onaj ko je najbolji svom susjedu.”

Jednog dana je Alejhiselamu rečeno: “Božiji Poslaniče, ta i ta žena mnogo klanja, daje milostinju i posti, ali jezikom uznemirava svoje susjede.” Božiji Poslanik je primjetio: “Ona je u vatri.”

On, Alejhiselam, u navirućoj milosti ukazuje na osnovna prava dobrosusjedskih odnosa, govoreći: “Kad zatraži pomoć, pruži mu je. Kad zatraži u zajam, daj mu. Kad je u oskudici, pomozi ga. Kad je bolestan, posjeti ga. Kad ga zadesi dobro, čestitaj mu. Kad ga zadesi nesreća, izrazi mu saučešće. Kad umre, prisustvuj mu sahrani.”

“Nemoj dizati zid da mu zakloniš vjetar osim s njegovom dozvolom. Nemoj ga uznemiravati mirisom svog lonca, a da mu ne zahvatiš iz njega. Ako kupiš jabuku pokloni i njemu ili ih krišom unesi, i neka tvoje dijete s njima ne izlazi da draži komšijsku djecu.”

Kojom su ljudskošću ispunjene ove riječi?! Koliko je široko srce koje je Allah poklonio Muhammedu!

Pažnju koju zahtijeva dobrosusjedstvo traži, istovremeno i iz istih pobuda, i rodbinstvo. Ovdje Poslanik preporučuje pažnju prema rodbinu pa veli: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka pazi rodbinu.”

Alejhiselam navodi sjajan primjer važnosti i veličinu pažnje prema rodbini:

“Kad je uzvišeni Allah završio sa stvaranjem stvorenja ustala je i rodbinska veza i rekla: ‘Ovo je mjesto za onoga ko Ti se utječe od kidanja rodbinskih veza.’ A Allah je odgovorio: ‘Jeste, a hoćeš li biti zadovoljna da ja pazim onoga ko tebe pazi, da ja napuštam onoga ko tebe napušta?’ ‘Hoću’ – odgovorila je. ‘Tako će i biti’ – dodao je Allah.”

Preuzeto iz: Halid Muhammed Halid, Humanost Muhammeda, a.s., Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1984.