Osmijeh u praksi Muhammeda, a.s.

Želim vas upoznati s jednim prilično napuštenim sunnetom (praksom) Allahova Poslanika, s.a.v.s. Kada čitamo siru (životopis Poslanika, s.a.v.s.), nalazimo da ovaj sunnet nazivaju „sredstvom za pridobijanje i mekšanje srca“.

Od tih sredstava je i jedan pokret… Taj pokret, napušteni sunnet o kom govorimo je veoma lako izvršiti. To je, kako ga zovu, riječ bez glasa i slova... Ne traje duže od treptaja oka. Polazi sa usana, prolazi kroz kapiju tuđih očiju i završava u srcu onog kome je usmjeren. Ovaj sunnet je sadaka, a ova sadaka je stalno tekla sa usana voljenog Poslanika, s.a.v.s. To je osmjieh. Možda zvuči čudno da je osmijeh sadaka, ali Poslanik, s.a.v.s., nas, upozorava: „Nemoj smatrati bezvrijednim ništa od dobrih djela, makar to bilo da sretneš svog brata vedrim licem“. (Bilježe ga Hakim i Bejheki) U drugom hadisu, Muhammed, s.a.v.s., osmijeh poredi sa sadakom, podstičući nas da ovakvu sadaku uvijek udjeljujemo: „Osmijeh je sadaka“. (Tirmizi i ibn Hibban) Koliko je osmijeh zauzimao ogromno mjesto u životu Poslanika, s.a.v.s., govori nam imam Buhari, koji je u svom Sahihu odvojio posebno poglavlje „O osmijehu i smijanju“. (babu tebessum we-dahik)

Osmijeh se pominje i u Kur’anu, kada se Sulejman, a.s., osmjehnuo na riječi mrava. Osmijeh je bio stalna praksa Poslanika, s.a.v.s. Osmjehivao bi se kad bi sretao svoje ashabe, dočekivao ih je sa osmijehom. Osmjehivao bi se kada bi vidio čovjeka da suzbija svoju srdžbu. Osmjehivao bi se kada bi neko pogriješio, ispravljajući njegovu pogrešku blagim osmijehom. Govorimo da slijedimo njegov sunnet, a kada neko pogriješi, često ga ispravljamo galamom, grubim riječima i namrgođenim licem.


Džerir, r.a., koji pripovijeda, kako stoji u Sahihima Buharije i Muslima. „…I nikada me Poslanik, s.a.v.s., nije vidio, nakon što sam primio islam, a da mi se nije osmjehnuo u lice“. Jedne prilike došao mu je beduin, poznat po svojoj prirođenoj grubosti, obratio mu se grubim riječima, ali ga je Poslanik, s.a.v.s., privukao nježnošću i osmijehom. Beduin mu je rekao: „O Muhammede, naredi da mi se da od Allahovog imetka koji je kod tebe“. Poslanik, s.a.v.s., se na ove grube riječi okrenuo, nasmiješio se beduinu i naredio da mu se da sadaka. Time je smekšao srce beduina, i naviknuo ga da mu se obraća riječima poštovanja, kako su ashabi činili, zovući ga: „O Allahov Poslaniče“.


Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike u džamiji naišao pored grupe ashaba koji su pričali neke događaje iz džahilijjeta, pa se osmjehnuo na to što su pričali. Njegovog osmijeha nije nestalo ni u posljednjim trenucima njegovog ovosvjetskog života. Poslanik, s.a.v.s., se osmijehom oprostio od ashaba i dunjaluka! Enes, r.a., priča, kako je zabilježeno u Sahihima Buharije i Muslima: „Dok su muslimani bili na sabah namazu, u ponedjeljak (na dan kad je Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret) dok je Ebu Bekr predvodio namaz, iznenadio ih je Poslanik, s.a.v.s. Sklonio je zastor sa Aišine, r.a., sobe. Gledao je u ashabe poredane u safove, pa se osmjehnuo.“

Osmijeh je, kako vidimo iz brojnih slučajeva, sunnetom Allahovog Miljenika, s.a.v.s., bio put do srca. Topio je njime led sa osornih i grubih srca, činio je da iz kamenih srca provre voda milosti i saosjećanja. Danas srećemo ljude kod kojih je osmijeh rijetkost. Kao da su im zubi awret, pa ih ne smiju otkriti drugima, osmjehujući se. Jasno je da čovjek nekada prolazi kroz lične krize, teškoće, nevolje i iskušenja, te da se u takvom stanju teško može okititi osmijehom. Ali, da čovjek čitavog života bude mračan i namrgođen, uskraćujući osmijeh drugima, to je daleko od prakse Allahova Poslanika, s.a.v.s.


Naučnici tvrde da osmijeh pozitivno utiče na psihičko stanje smirenosti i opuštanja. Danas kada je stres bolest savremenog doba, osmijeh kojem nas je naučio naš Poslanik, s.a.v.s., je savršena preventiva! Kaže psiholog Dejl Karindži. „Tražio sam od svojih učenika da odaberu po jednu osobu kojoj će se svakodnevno osmjehivati, u toku jedne sedmice. Jedan od učenika je bio trgovac, i odabrao je da se osmjehuje svojoj supruzi, koja od njega nije navikla da vidi osmijeh. "Rezultat je bio, nakon istraživanja" - kako kaže učenik– "otkrio sam novu sreću koju nisam okusio godinama unazad. To me je podstaklo da se osmjehujem svima sa kojima dolazim u dodir. Ljudi su mi zbog osmijeha uzvraćali poštovanjem i trudili se da mi budu na usluzi. Osjetio sam da je život postao ljepši, svjetliji, a preko toga, moja zarada u trgovini se povećala zbog osmijeha“.

Muslimani imaju razlog više zbog kojeg osmijeh trebaju učiniti svojom stalnom praksom – osmjiehom slijedimo sunnet našeg Poslanika, s.a.v.s.!


Na kraju, nemojmo zaboraviti da:

  • Osmijeh traje samo trenutak, a drugima može ostati kao lijepa uspomena do kraja života, i uspomena da nas po dobru pamte i nakon naše smrti.
  • Niko ne može reći da je toliko siromašan da drugima ne može udijeliti osmijeh.
  • Niko ne može reći da je toliko bogat, da mu osmijeh nije potreban.
  • Osmijeh je sadaka koja neće osiromašiti onoga ko ga daje, a može obogatiti onoga kome se daje.
  • Osmijeh je riječ bez glasa i slova, a kod Allaha vrijedi kao udijeljena sadaka.
  • Osmijeh je sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., i pored nagrade za udijeljenu sadaku osmijehom, imamo nagradu za slijeđenje sunneta Allahova Miljenika, s.a.v.s.

Autorica: Seniha Burdžović
Preuzeto i prilagođeno sa: monteislam.com