Važni događaji

Filter
Obnova Kabe i Crni kamen
Kada je Muhammed a. s. bio mladić vršena je rekonstrukcija Ka’be. Pri samom završetku došlo je do spora među arapskim plemenima kome će pripasti čast da u zidove Ka’be ugradi Crni kamen (Hadžerul-esved), do te mjere da su jedni drugima prijetili ratom. Pošto dogovor nije postignut, riješili su da ko prvi naiđe u dvorište Ka’be razriješi njihov spor. Allah je htjeo da prvi u Harem Ka’be dođe Muhammed kojeg su svi poštovali, poznavali i priznavali kao mudra, pravedna, iskrena, poštena i pouzdana čovjeka. Svi su se složili da im on bude arbitar u sporu oko Crnog kamena. Da bi zadovoljio strane u sporu, Muhammed skida svoj ogrtač, na njega stavlja kamen Hadžerul-esved, poziva predstavnike plemena da skupa uzmu za rubove ogrtača i podignu ogrtač sa kamenom do visine mjesta gdje treba biti ugrađen u zidove Ka’be. Iznenađeni, ali zadovoljni mudrošću, prvaci arapskih plemena uzimaju za rubove ogrtača i na njemu podižu kamen do mjesta ugradnje. Muhammed uzima Crni kamen i lično ga ugrađuje u zid Ka’be. Ovim činom svi su bili zadovoljni.


Seobe u Abesiniju
Pošto su zlostavljanja i ugnjetavanja vjernika bila sve intenzivnija, u petoj godini poslanstva Poslanik, a.s., poziva vjernike da se, radi svog dobra i dobrobiti islama, isele negdje gdje će biti sigurni od neprijateljstva i napada. Poslanik, a.s., im naređuje da se isele u Abesiniju (današnja Etiopija) jer je znao da tamo vlada kralj koji je poznat po pravednosti i po tome što sve ljude tretira isto, bez obzira na rasu, naciju i stalež. Tako se u mjesecu redžebu, pete godine po poslanstvu, prva grupa muslimana iseljava u Abesiniju. Ovu grupu je sačinjavalo 12 muškaraca i 4 žene, a predvodio ih je Osman ibn Affan. Drugu grupu koja se kasnije seli čine 83 muškarca i 18 ili, po drugoj predaji, 11 žena. Poslanik, a.s., s ostatkom muslimana ostaje u Meki.

U Abesiniji je vladao kralj Negus koji je bio kršćanin. Iako su mušrici pokušali skovati zavjeru protiv muslimana tako što su poslali dvojicu svojih predstavnika, Amr ibn el-Asa i Abdullaha ibn Rebia kod kralja Negusa da ocrne muslimane i odvrate ga od pružanja azila muslimanima, ipak je pravedni Negus saslušao i muslimansku stranu.

U ime muslimana govorio je Dža’fer ibn Ebi Talib, r.a., amidžić Resulullaha, a.s. On je rekao: „Kralju, bili smo u neznanju, obožavali kipove, jeli strvinu, živjeli razvratno, kidali rodbinske veze, bili smo loše komšije, jači je ugnjetavao slabijeg. Takvi smo bili sve dok Allah nije poslao Poslanika, jednog od nas. Znamo njegovo porijeklo, iskrenost, povjerljivost i čednost. Pozvao nas je da obožavamo samo Allaha Jedinog i da ostavimo bogove koje su obožavali naši preci, a bili su od kamena i drveta. Naredio nam je da govorimo istinu, da izvršavamo povjerene nam poslove i stvari, da održavamo rodbinske veze, da budemo dobre komšije, da se klonimo grijeha i ubistva, da se klonimo razvrata, laži, siročetovog imetka, potvaranja čestitih žena. Naredio nam je da samo Allaha obožavamo, da širk ne činimo, da namaz obavljamo, zekat dajemo, postimo - nabrojao je još neke islamske propise. Povjerovali smo mu i prihvatili vjerovanje u njega. Slijedili smo ga u vjeri koju je donio od Allaha. Počeli smo obožavati samo Allaha, ostavili smo mnogoboštvo, držimo da je zabranjeno što je zabranio, a dozvoljeno što je dozvolio. Naš narod se neprijateljski postavio prema nama. Mučili su nas i htjeli su nas odvratiti od naše vjere, pa da obožavamo kipove, a ne Allaha, te da smatramo dozvoljenim ono što je ružno što smo smatrali i prije. Kad su nas savladali, nasilje nam učinili, otežali nam život i ispriječili se između nas i naše vjere, došli smo u tvoju zemlju, izabrali smo tebe i boravak u tvojoj blizini s nadom da nam neće biti učinjeno nasilje.“

Nakon što ga je saslušao, Negus je tražio da mu Dža’fer prouči nešto iz Kur’ana. Proučio je početak sure Merjem. Negusa je to rasplakalo, a plakali su i njegovi vjerski velikani tako da su navlažili listove svojih knjiga. Negus je onda rekao: „To ono što je donio Isa, došlo je iz istog izvora.“ Zatim se obratio dvojici kurejšijskih izaslanika riječima: „Idite! Ja vam ih neću predati niti protiv njih spletkariti.“
Susret sa svećenikom Behirom
Muhammed, a.s., je kao dvanaestogodišnjak putovao sa Ebu Talibom u Šam, to je bilo njegovo prvo putovanje sa karavanom van granica Arabije. Tom prilikom su u Basri, malom mjestu na putu prema Šamu, sreli monaha Behiru koji je ondje živio u svojoj isposničkoj ćeliji. On je na dječaku prepoznao poslanička znamenja te je posavjetovao Ebu Taliba da ga skloni od pogleda Židova koji bi mu, primijete li te znakove, mogli nauditi. Behira je ove znakove prepoznao na temelju starih svetih spisa koje je iščitavao.
Sporazum na Hudejbiji
Šeste godine po hidžri Poslanik, a.s., u snu je vidio da je sa svojim ashabima ušao Meku i hodočastio Ka’bu. Na osnovu toga pozvao je ljude da se pripreme za put u Meku radi obavljanja umre. Ashabi su s radošću prihvatili Poslanikovu, a.s., odluku. Pošto Poslanik, a.s., nije želio nikakve nemire i sukobe naredio je svojim ashabima da ne nose nikakvo oružje, osim sablji u koricama koje su se smatrale putničkim oružjem. Poslanik, a.s., i ashabi su pred sobom gonili deve i ovce koje su namjeravali zaklati kao kurbane, a obukli su i ihrame. Svim tim su željeli staviti do znanja Kurejšijama da dolaze samo s namjerom hodočašća i ibadeta, a nikako borbe i ratovanja.

Kad su muslimani stigli do Hudejbije, mjesta nedaleko od Meke, dođoše izaslanici Kurejšija da se raspitaju o njihovim namjerama. Kurejšije su bile uvjerene da Poslanik, a.s., dolazi da ratuje. Kad su ih izaslanici obavijestili šta Poslanik i muslimani žele, oni šalju svog predstavnika Suhejla ibn Amra da pregovara. Poslanik pristaje na pregovore te je tada sklopljen ugovor između muslimana i Kurejšija poznat u historiji islama kao Ugovor na Hudejbiji.

Ugovor je sklopljen pod uvjetima koje su postavile Kurejšije, a to su: da muslimani i Kurejšije neće ratovati deset narednih godina, da se muslimani te godine moraju vratiti, tj. da ne ulaze u Meku, ali da mogu doći iduće godine i ostati tri dana, ne noseći oružje; te da ako neko od Muhammedovih sljedbenika pobjegne u Meku ne mora biti vraćen, a ako neko iz Meke pobjegne Muhammedu, on ga mora vratiti.

Poslanik, a.s., je prihvatio ove uvjete. Iako se u tom momentu sporazum činio nepovoljnim za muslimane, on je bio "sigurna pobjeda" kako kaže sura El-Feth. To je bila velika prilika za tumačenje i dostavljanje islama i njegovog učenja u daleke predjele. Broj muslimana se povećavao, a Poslanik se posvetio diplomatskim odnosima. Ubrzo su Poslanik i njegovi sljedbenici su dobili na ugledu i značaju kod tadašnjih velikih vladara Bizantije, Perzije, Abesinije, Egipta, Amana, Jemame i Damaska.
Putovanje u Taif
Zbog velikih pritisaka i progona nad muslimanima, te učestalih napada i prijetnji ubistvom, Poslanik, a.s., je odlučio da za neko vrijeme napusti Meku i ode u Taif, gradić oko 70 km udaljen od Meke.

Na put s njim je krenuo Zejd ibn Haris. Stigli su u Taif pa je Poslanik, a.s., odmah tu nastavio pozivati ljude u islam. Međutim, njegove riječi niko nije uzeo ozbiljno i niko ih nije prihvatio. Štaviše, građani Taifa počeli su ga ismijavati i vrijeđati. Posla¬nik, a.s., je strpljivo podnosio te uvrede i prekore, bio je miran i staložen, ali su mu građani Taifa dali do znanja da iz njihovog grada mora otići, ustvari, prije pobjeći, jer su ga raskalašeni mladići i djeca Taifa potjerali gađajući ga kamenjem, sve dok Muhammed, a.s., nije bio sav krvav.

Muhammed, a.s., i Zejd bježali su iz Taifa sve dok se razjarena rulja nije umorila i vratila u grad. Poslanik, a.s., je bio sav okrvavljen i umoran, kao i Zejd ibn Haris. Potražili su mjesto gdje bi se malo sklonili i odmorili, pa ih je Allah, dž.š., Svojom voljom doveo do jednog vinograda koji je pripadao dvojici braće iz Meke, a nalazio se na izlazu iz Taifa.

Vidjevši u kakvom su stanju Poslanik, a.s., i Zejd, ova dvojica braće se sažališe i dozvoliše im da se tu malo odmore i okrijepe. Ljudi iz Taifa su se veoma okrutno ponijeli prema njemu, ali Muhammed, a.s., i pored toga što je imao velikih razloga za to, opet nije proklinjao svoje neprijatelje i građane Taifa. Iako mu je, po predajama, taj dan bio najteži u životu, Poslanik, a.s., ne traži za njih kaznu od Allaha, dž.š., niti odustaje od svoje misije, nego tada, jako pogođen i slomljena srca, diže ruke svom Gospodaru i govori:

„Allahu, Tebi se obraćam zbog slabosti svoje, zbog nemoći u djelovanju i zbog slabog utjecaja među ljudima… O Ti Najmilostiviji! Ti si Gospodar nemoćnih, Ti si moj Gospodar! Kome me prepuštaš?! Nekome ko je daleko i ko me dočekuje namrštena lica?! Ili, pak, neprijatelju koji je blizu, ali si mu Ti dao vlast, pa može da odlučuje o meni… Allahu, ako Ti nisi srdit - onda ja za sve ove patnje ne marim, ali Tvoje pomilovanje mi je draže. Utječem se svjetlu Tvoga lica, pred kojim su obasjane tmine i na kojem počiva i ovaj i onaj svijet, od toga da na mene spustiš Svoju srdžbu ili da me zadesi Tvoja kazna! Tebi se priklanjam, da Ti budeš zadovo¬ljan, a nema snage niti moći, osim uz Tvoju pomoć!“

Ova dova je poznata kao Poslanikova taifska dova koju muslimani, po ugledu na Poslanika, a.s., uče onda kad im je teško, kad nailaze na odbijanja i prezir kod ljudi ili su u nekoj sličnoj situaciji. U takvim situacijama žalimo se Onome koji najbolje po¬znaje našu patnju i bol, Allahu, dž.š. Ova dova nam najbolje govori o tome da se ljudi trebaju bojati Allahovog gnjeva i srdžbe, a ne srdžbe nekog drugog i da je Allahovo zadovoljstvo najpreče.
Dogovori na Akabi
Jedanaeste godine po poslanstvu Poslanik, a.s., se, za vrijeme hodočašća u Meki, na mjestu Akaba susreo s grupom ljudi iz plemena Evs i Hazredž iz Medine, koja se tada zvala Jesrib. Tada im on objašnjava da je izabran od Boga da poziva ljude na pravi put, u vjeru islam. Poslanik nije naišao na njihovo negodovanje i burne reakcije jer je u Medini živjelo mnogo Jevreja pa su ljudi od njih čuli da će doći novi poslanik. Ova grupa je bila mala, bilo ih je šest ili sedam i svi su primili islam. Nakon toga se vraćaju u svoj rodni grad Medinu i bivaju prvi koji su u njoj posijali sjeme islama. Prenoslili su svojim sugrađanima ideju monoteizma.

Sljedeće godine, dvanaeste po poslanstvu, na hodočašće iz Medine u Meku dolazi 12 muslimana. Susreću se s Poslanikom, a.s., i zaklinju mu se na vjernost. Taj đogađaj je u historiji islama poznat kao Prvi dogovor na Akabi. Oni daju svoju riječ Muhammedu, a.s., da će obožavati samo Jednog Boga, da će slušati i slijediti njega, Allahovog Poslanika, i biti mu podrška do kraja svog života. I ova grupa se vraća nazad u Medinu, a Poslanik, a.s., s njima šalje ashaba Mus’aba ibn Umejra da im pomogne u širenju i tumačenju islama.
Islam se u Medini, zahvaljujući ovoj grupi ljudi, veoma brzo širio.

Medinjani su bili otvoreniji prema novim idejama i principima, pa naredne godine, tj. 13. godine po poslanstvu, na hodočašće u Meku iz Medine dolaze već 74 muslimana. Sastaju se s Poslanikom, a.s., te mu i oni daju prisegu na vjernost, podršku i pomoć. Taj događaj je poznat kao Drugi dogovor na Akabi. Svi novi muslimani iz Medine su iskreno dali zavjet Poslaniku, a.s., da će biti uz njega i po cijenu svojih života.

Oni se vraćaju u Medinu i zajedno počinju raditi na stvaranju pogodne klime za
dolazak mekanske muslimanske zajednice u njihov grad. Naime, kako su proganjanja i psihička i fizička mučenja i dalje trajala u Meki, Muhammed, a.s, znajući da u Medini ima podršku, naređuje svojim sljedbenicima u Meki da se sele u Medinu.
Medinski ustav
Po dolasku u Medinu, 622.g., Poslanik pristupa izgradnji islamskog društva i države u Medini. Pristupa sastavljanju i praktičnom provođenju Medinskog ustava, koji predstavlja prvi ugovor i prvi pravni dokument u historiji islama kojim se reguliraju odnosi između građana jedne države i jednog društva.

Sa stajališta prava, Poslanikov, a.s., ustav ima historijski značaj, jer u pravnim poslovima više ne prepušta brigu samo pojedincima, već sve to daje u ruke zajednici. Ovaj ustav svakog građanina obavezuje na pravdu, čak i nauštrb plemena i porodice, što je do tada bilo nezamislivo, te zabranjuje zaštitu ubica, nasilnika i zločinaca. Prvi put u historiji se na takav način reguliraju odnosi s drugima, a ne samo sa saplemenicima i istovjernicima, kakva je ranije bila praksa.

Naime, ovim ugovorom, ne samo da se uređuju odnosi između ensarija i muhadžira, tj, muslimana, nego se tretiraju i odnosi između muslimana i Jevreja, odnosno, pripadnika drugih vjeroispovijesti ili vjerskih uvjerenja. Medinski ustav sadrži načela kojima se garantuje sloboda svim sljedbenicima drugih religija i zaštita njihovih života i imovine.

Neki od principa Medinskog ustava su: jedinstvo ummeta, muslimanske zajednice; jednakost svih članova ummeta u pravima i dužnostima; saradnja članova ummeta bez činjenja nepravde, grijeha i neprijateljstva; obaveza suprotstavljanja pobunjenicima protiv islamske države i zabrana njihovog pomaganja; zaštita svih onih koji žele u miru i ispomaganju živjeti s muslimanima i sprečavanje nasilja i nepravde nad njima; nemuslimani imaju pravo na vjeru i imetak, ne prisiljavaju se da prihvate islam, niti im se oduzima imovina; i nemuslimani su dužni pomagati državu kao i muslimani i materijalno i vojno; nasilnik i zločinac ne uživaju zaštitu države ni pojedinaca.

To su samo neki od principa Medinskog ustava na osnovu kojeg je osnovana prva država koja je garantirala jednaka prava i dužnosti za sve svoje građane, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Noć Regaib
Noć kada je Amina osjetila da je zanijela svoga sina, Poslanika Muhammeda. Osim toga to je noć dova, želja i nade. Zato vjernici u ovoj noći mole Boga da im primi pokajanje, te upućuju Mu svoje svakodnevne želje i nade, moleći Ga da ih primi i ispuni.
Noć Mi'radža 3.maja
U ovoj noći se desilo putovanje Poslanika Muhammeda iz Mekke u Jerusalem (iz Hrama Časnog u Hram Daleki) a potom da je uzdignut u više sfere nematerijalnog svijeta. U toj noći je muslimanima propisano obavljanje pet dnevnih namaza (molitvi) i šest temeljnih vjerovanja (u Boga, meleke/anđele, svete knjige, poslanike, Sudnji dan i sudbinu tj. da su dobro i zlo od Boga).
Noć Berat 21.maja
Ova noć ima više imena: noć oprosta, noć osloboðenja, noć izlaganja djela, noć rasporeda i odluke. To je noć u kojoj se Bog spušta na najbliže zemaljsko nebo i prašta grijehe onima koji traže oprosta. U ovoj noći meleki po Božijoj naredbi zapisuju za buduću godinu šta će se desiti, ko će se roditi, ko će umrijeti u toj godini, koliko će kome nafake doći, ko je upisan među dobre, a ko među griješne robove. Zbog toga muslimani ovu noć provode u molitivi a sljedeći dan poste.
Prvi dan ramazana - početak posta 6.juni
Mjesec ramazan je mjesec obaveznoga posta za sve punoljetne, zdrave muslimane koji nisu na putu. Post je naređen 2. godine po hidžri (624.). Svaki punoljetan, zdrav, slobodan musliman dužan je postiti čitavih mjesec dana od zore do zalaska sunca. To je treći temelj islama.

Mjesec ramazan je 9. mjesec islamskoga kalendara koji nekad ima 29 a nekad 30 dana. Muslimani poste u svim godišnjim dobima s obzirom na lunarni kalendar. Godina muslimanskog kalendara je kraća za deset dana od sunčeve godine, pa se tako ramazan pomjera svake godine za deset dana. Ko posti 36 godina redovno postio je ramazan u svako godišnje doba i u svim mjesecima i danima.
Noć Bedra 22. juni
Ovo je noć u kojoj se muslimani prisjećaju Bitke na Bedru koja je jedna od najpresudnijih pobjeda muslimana u historiji.Druge godine po preseljenju (hidžri) Muhammeda, a.s., iz Meke u Medinu, odnosno 624. godine na obroncima Bedra dogodila se prva velika bitka u historiji islama. Ova bitka je imala presudan značaj za muslimane budući da su pobjedom nad daleko jačim neprijateljom dobili svoju punu prepoznatljivost kao zajednica u svijetu.
Oslobađanje Meke
Oslobađanje Meke je više od fusnote u historiji islama. Bio je to sretni kraj jedne od najljepših ispričanih priča. Priča u kojoj je grupa muškaraca i žena mučena u rođenom gradu zbog njihove vjere, koji su morali da bježe kao izbjeglice a da se nakon deset godina vrate kao osvajači.

Jedne noći u Medini, Poslanik, s.a.v.s., je sanjao da će vjernici ući u Mesdžidul haram i tavafiti oko Kabe. Nakon što se probudio saopćio je dobru vijest ashabima.

„Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.“ (El-Feth, 27)

U navedenom ajetu, Allah je otkrio Poslaniku, s.a.v.s., da će mu On pomoći, da je njegov san istinit, i da će vjernici ući u Meku. Ako pomnije obratimo pažnju na ajet vidjet ćemo da se spominje još jedno osvajanje koje se dogodilo prije osvajanja Meke. Muslimani su prvo osvojili tvrđavu na Hajberu koja je bila pod kontrolom Jevreja i onda su se uputili prema Meki, baš kao što se navodi u ajetu.

Desetog dana ramazana 8. godine po Hidžri, Muhammed, s a.v.s., je sa 6.000 boraca krenuo iz Medine prema Meki, na putu su im se pridružili muslimani iz plemena koja su primila islam, tako da je vojska brojala oko 10.000 boraca. Noć uoči ulaska u Meku, Poslanik, s.a.v.s., je naredio da svaki borac naloži vatru kako bi izgledalo da se večera sprema za nekoliko desetina hiljada ratnika.

Poslanik, s.a.v.s., je ušao u Meku bez prolivanja krvi i najavio opću amnestiju onih koji su njega i njegove sljedbenike na najbrutalniji način protjerali sa njihovih ognjišta, zaplijenivši sav njihov imetak.

Oslobađanjem Meke nisu samo okončane vojne aktivnosti protiv mekanskih idolopoklonika, nego su stvorene pretpostavke za efikasno suprotstavljanje svjetskim velesilama Bizantiji i Perziji, ali i privedene kraju aktivnosti na izgradnji duhovno i moralno jakog muslimanskog društva i pravedne države.

Osvajanje Meke je prekretnica u svjetskoj historiji. Islam se vratio kući gdje je i počeo i Kaba je još jednom i konačno postavljena kao mjesto za obožavanje samo Allaha.
Noć Kadr 1. jula
Noć Kadr je noć početka objavljivanja Kur'ana, posljednje objave koju je Bog poslao ljudima. Ovoj je noći posvećeno u cijelosti jedno poglavlje Kur'ana. To je "noć bolja od hiljadu mjeseci", a "u njoj silaze meleki i Džibril zbog odluke svake". U noći Kadr muslimani mole za oprost svojih grijeha i milost Božiju na oba svijeta. Veličina ove noći sadržana je u objavljivanju Kur'ana, najveće milosti ikad darovane.
Prvi dan ramazanskog bajrama 5. jula
Muslimani u svojoj tradiciji imaju dva velika mubarek dana, dva bajrama - Ramazanski i Kurban-bajram.

Ramazanski bajram nastupa 1. ševvala, desetog mjeseca hidžretskog kalendara. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Ovaj bajram traje tri dana. Muslimani se na Bajram okupaju, obuku najbolja odijela, posjećuju mezarja, obilaze rodbinu, prijatelje, komšije, dijele sadaku
Dan Arefata 11. septembra
Deveti dan posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara poznat je pod nazivom Jevmu'l-arefe (Dan Arefata). Arefat je brežuljak udaljen od Mekke petnaestak kilometara a boravak na Arefatu je obaveza svakoga hadžije, sastavni je dio obreda hadža, te se svi hadžije 09. zul-hidžeta, dan uoči Kurban-bajrama, okupe na ovom mjestu.

Na Brdu Milost؛ (Džebelu'r-rahme) na Arefatu, kako tradicija prenosi, nakon dugog traženja sastali su se Hazreti Adem i Hazreti Havva. Muhamed, Allah mu podario spas i mir, je svoj poznati govor na Oprosnom hadžu održao upravo na Arefatu. Ta tradicija davanja uputa hadžijama i danas je prisutna a održava se na nekoliko velikih svjetskih jezika.

Lijepo je da oni koji nisu na hadžu poste ovaj dan.
Kurban-bajram 12. septembra
Kurban ili Hadži bajram - veliki su mubarek dani, dani velikog Božijeg dobra.

Njihovu važnost određuje klanje kurbana - tradicija Božijeg poslanika Ibrahima, neka je mir i spas Božiji na njega, i dijeljenje kurbanskog mesa siromasima, prijateljima, komšijama; i dani hadža - dani boravka nekoliko miliona muslimana u Časnim mjestima Mekki i Medini.

Oni su se sa svih strana svijeta zaputili ka Časnome Hramu kako bi obavili peti stub islama -hadž- koji im Uzvišeni Bog propisuje, i koji je dužan obaviti svaki musliman čim stekne materijalne uslove za to. Hadžija je Allahov gost kome se pruža prilika da mu budu oprošteni svi grijesi i zato se milioni muslimana svake godine okupe na tlu kojim je koračao Muhammed, neka je mir i spas Božiji na njega.
Kurban bajram traje 4 dana
Hidžra/Nova hidžretska godina 21.septembra
Nakon velikih iskušenja, zlostavljanja i progona muslimana od strane Kurejšija, Poslanik, a.s., se tokom hodoćašća susreo sa grupom Jesribljana koji su prešli na islam, zavjetovali se Poslaniku na pomoć i zaštitu, te pozvali muslimane da se isele iz Mekke u Jesrib. Poslanik, a.s., je dozvolio muslimanima da se isele u Jesrib, a potom i on u društvu Ebu Bekra, r.a., 622.godine učinio hidžru (iseljenje) iz Meke u Jesrib (koja će njegovim dolaskom promijeniti naziv u Medina, grad Božijeg Poslanika). Ovaj događaj je drugi halifa Omer, ra., uzeo kao početak računanja vremena za islamski kalendar.
Dan Ašure 30. septembra
Deseti dan mjeseca muharrema naziva se Danom Ašure. Prema predanjima u ovom je danu nakon potopa pristala lađa Božijeg poslanika Nuha, neka je mir i spas Božiji na njega. Preporuka Božijeg poslanika Muhammeda, neka je mir i spas Božiji na njega, je da se posti 9. i 10. muharem, ili 10. i 11. dan ovoga mjeseca. Na ovaj dan se spravlja i posebno jelo ašura (na arapskom deset). Spravlja se tako da se stavi više vrsta voća i povrća i tako napravi smjesa kao znak sjećanja na Nuha, neka je spas i mir Božiji na njega, koji je, po predanjima, u svoju lađu ukrcao po par od svega živoga.
Rođenje Poslanika Muhammeda 1. decembra
Na ovaj datum je rođen Poslanik Muhammed 570. godine. Povodom njegovog rođenja muslimani organizuju svečanosti na kojima se uči Kur'an, govori o životu i djelu Muhammeda, te se pjevaju pobožne pjesme. Muhammed je rođen u porodici Hašim, pleme Kurejš, od roditelja Abdullaha i Amine.